No Line On Horizot ..

Naslov: No Line On Horizot .. Uto Mar 30 2010, 15:14

[You must be registered and logged in to see this image.]

Life is like a song ..If you are gonna play it ..Every note you play carefully ..Try to miss one & you will see what happens ..You will lose a moment .. which is possibly important in your life ..What then ?

Naslov: Re: No Line On Horizot .. Sub Apr 10 2010, 20:51

[You must be registered and logged in to see this image.]

Zdravo,dragi moj dnevnice.Posto sam stavila depresivan uvod,bilo bi i red da nesto korisno napisem.Da,mislim da cu poceti.:]

Naslov: Re: No Line On Horizot .. Ned Apr 18 2010, 13:59

1.dio_No Line On Horizont

*Sve je pocelo jednog lijepog suncanog dana.Bas se i ne sjecam sada kako se to desilo.Potjecem iz carobnjacke obitelji,ali opet ne mozes biti siguran da ces jednog dana dobiti zuckasto-smedju kovertu sa crveni pecetom u obliku slova "H".Bilo je naslovljeno na ime Jane Corinne Mayflower.Mama mi je s odusevljenjem dodala pismo.Nikada nisam znala sta ce pisati u njemu.Tko zna.Mozda su mi i urlojav poslali,jer sam kao mala mnogo carobirala.Naravno,ne namjerno.Sjela sam na ljuljacku u straznjem vrtu.Drhtavo sam otvorila kovertu.Odahnula sam.Pisalo je sljedece:

ŠKOLA VJEŠTIČARENJA I ČAROBNJAŠTVA U HOGWARTSU
Štovana gospodjice Mayflower,
drago mi je što vas mozemo izvijestiti da ste primljeni u Školu vjesticarenja i carobnjastva u Hogwartsu.U prilogu cete naci popis svih potrebnih knjiga i opreme.
Skolska godina pocinje 1.rujna.Ocekujemo Vasu sovu najkasnije do 31.srpnja.

Srdacno Vas pozdravlja
Marija McLaggen
(zamjenica ravnatelja)

Poskocila sam od srece i odjurila u kucu.Grilila sam sve po redu i otisla na kat u svoju sobu.Legla sam na krevet i razmisljala.Iz koverte sam izvadila i popis potrebnih stvari za skolovanje.Jedva sam cekala da odemo u Dijagon Aleju,onu koju mi je mama pricala gdje ima svega.Najvise me radovala banka.Htjela sam vidjeti gobline i sve.Izgarala sam od srece.
Iduci dan sam se obukla i citavo jutro smarala mamu da krenemo.Smijala se mom odusevljenju.Tata je vec otisao u Ministarstvo Magije.Htjela sam biti auror,bas kao i on jednog dana.Puno mi je pricao o tome poslu.Nisam ni znala sta me ceka sve u skoli.Napokon mama se spremila,promijenila boju kose(bila je metamorfg,bas kao i ja,ali ja sam voljela svoju plavicastu kosu i zelene oci,pa se nisam htjela igrati sa izgledom) i sjele smo u auto.Ja sam zahtjevala da se apartiramo(naravno ona bi nas apartirala),do Supljeg Kotlica,ali ona mi nije odobrila.Morala sam se voziti podzemnom i to me strasno zivciralo.Dosavsi do Supljeg Kotlica,mama je vodila mene za ruku i gurala se kroz gomilu da dodje do prolaza.Mama je zastala kada smo dosle do zida od cigli."Znaci Jane,zapamti ovo.Ako budes ikada sama ovdje isla,moras da znas kako da prodjes ovaj zid.Tri gore.."pokazala mi je,te stapicem kucnula po ciglama"..i dvije sa strane"te se nasmijesila,kad je vidjela moj izraz lica,dok se zid otvarao."Srce moje dobrodosla u Dijagon Aleju"rekla mi je i poljubila me u tjeme.Nisam mogla nista reci.Sunce je obasjavalo naslagane kotlice ispred najblizeg ducana.Bacila sam pogled na spisak,i vidjela da ce mi trebati jedan od kotlica.Mama nazalost nije trebala u Gringtos,jer je imala dovoljno novaca uza se.Kod gospodje Malkin sam uzela nekoliko pelerina.Na izlazu sam se sudarila sa atraktivnim djecakom i naravno izbila mu knjige iz ruke."Uhh sorry,nije namjerno."izvinjavala sam se dok sam kupila njegove knjige."Ma nije frka."rekao je."Gloomy Hilton,usput.Bilo bi red da se i upoznamo,jer vidim da se i ti tek upisujes na Hogwarts"rekao je i pogledao u moju vrecicu sa novim pelerinama."Ah da.Ja sam Jane Corinne Mayflower,ili sam Jane.Zovi me kako god hoces"nasmijesila sam se."Svidja mi se ime"rekao je."Mislim da sad znam kako cu da nazovem svoju macku."Nasmijala sam se.Bio je jako zabavan."E pa evo ti moj broj,pa se nadjemo na peronu.Bilo bi mi drago da se druzimo,jer nikoga ne znam odande."Hej super."rekla sam."Svakako te zovem da se dogovorimo."nasmijesila sam se i posla s mamom do Olivandera,masuci mu.Posto sam zavrsila sa svime i uzela svoj novi stapic od vrbe,tanak i dvadeset sedam centimetara dugacak.Kad sam se vracala,sjela sam s mamo u Suplji Kotlic na pice.Preko puta mene je sjedila visoka,smedjokosa djevojka sa izrazajnim ocima.Vidjela je da je gledam u njenom pravcu,pa mi se nasmijesila i mahnula.Uzvratila sam jednako.Odjednom se ustala i krenula do mene.Pruzila mi je ruku"Amy Lestrange"rekla je."Ti si takodjer nova u svemu ovome,zar ne?"pitala je."Da,jesam.Jane Corinne Maylfower ili kako god oces da me zoves."nasmijesila sam se."Jao super,onda cu imati kolegicu za tracanje u Hogwartsu."prasnula je od smijeha.Nasmijala sam se i ja.Vidjelo se na njoj da je dobra i stalno se smije.Ponudila sam joj da sjedne kraj mene i moje mame.Pristala je."Dakle u koji bi ti dom isla"pitala je."Pa ja sam uvijek htjela da idem u Ravenclawe,pa mozda i u Gryffindor.Hufflepuff me nikada nije privlacio ni po cemu."rekla sam."Moja je mama takodjer bila u Ravenclawu,a tata u Gryffindoru."dodala sam."Aaa i ja bih takodjer htjela u Ravenclaw.Bilo bi super kad bi bile zajedno i u spavaonici."uzviknula je i digla se na noge."Uuu vidi koliko je sati,mama me sigurno ceka."Pojurila je kroz vrata,saljeci mi poljubac i masuci.Mama i ja smo se nasmijesile i ubrzo otisle kuci.

Naslov: Re: No Line On Horizot .. Ned Apr 18 2010, 13:59

2.dio_No Line On Horizont

*Nakon svega sto sam prosla nekoliko dana prije,nisam mogla docekati da odem na kolodvor.Krizala sam dane na svom zacaranom kalendaru koji mi je svako jutro ponavljao"Jos 20 dana,Jos 19 dana",sve dok nije dosao do "Ustaj se,je dan koji si iscekivala i mene cijelog posarala".Nasmijala sam se kad sam cula taj zvuk i poletjela iz kreveta.Sletjela sam u prizemlje i spremila sebi dorucak.Vecer prije sam se spremila i zovnula Gloomyja i Amy i dogovorila se s njima da se nadjemo 10 do 11 kod vlaka.Mama me cekala ispred kuce sa upaljenim autom.Pred ogledalom sam stajala u svojoj bezjackoj odjeci i mislila se ocu li promijeniti svoju boju kose,ili ne.Napokon sam odlucila da je ostavim takvu kakva je,pa cu je kasnije mjenjati.Put do kolodvora se cinio kao vjecnost.Kad smo stigle mama mi je uzela korpu i spremila kovceg i moju sovu Jaspera u kolica.Prvi puta sam proletjela kroz onu pregradu na King Crossu,a srce mi je ludjacki lupalo.Kad sam otvorila oci vidjela sam tablu 9 i 3/4 i puno mladih carobnjaka.Vidjela sam visoku Amyinu priliku i pored nje neku djevojku.Mahnula sam joj,a ona je uzvratila.Nisam htjela do nje,jer nisam htjela da smetam.Umjesto toga procesljala sam kolodvor i nasla Gloomya."Cao srce!"uzviknuo je kad me vidio i poljubio u obraz."Sta ima Gloomy?"pitala sam i nasmijesila se.Nije mi odgovorio jer nam se Amy pridruzila.Nakon njihovog upoznavanja,ukrcali smo se u vlak,jer je vec prijetece trubio za ukrcaj.Pozdravila sam se s mamom i ukrcala se.Nas troje smo nasli jedan kupon prazan i smjestili se tu.Gloomy je mazio svoju macku Jane,koja mu se umiljavala u krilu.Jos uvijek nisam vjerovala da ju je tako nazvao.Citavim putem sam ih zabavljala mjenjanjem svog izgleda,a onda je upao jedan od ucenika u nasem kupon i poceo se zestoko smijati,jer sam ja bila usred svoje reprezenta izbuljenih ociju i deformisanih usta.Gledala sam ga i smijala se."Steffan Ravenclaw,drago mi je"rekao mi je.Zacudjeno sam ga gledala i pitala samu sebe zasto sam ovako "privlacna"(u smislu da mi se ljudi stalno predstavljaju.)"Jane."rekla sam."A nemas prezime?"upitao me je,a ja sam mu odgovorila"Jane Corinne Mayflower."Nasmijao se i rekao "Ne znam zasto sam te pitao,kad ne znam da li cu upamtiiti tako dugo prezime."Imao je plave oci i kratku smedju kosu.Bio je jako simpatican.Znala sam da cemo se dobro slagati."Pa vidim da imas jako zanimljivu sposobnost"rekao je."E,rado bih caskao,ali moram da odem do konduktera"rekao i je i nestao iz kupona.Zacudjeno su me Gloomy i Amy gledali i odmah prasnuli u smijeh,jer sam napravila opet nesto sa svojim nosom i ustima.Ostatak putovanja je bilo jako zanimljivo.Kad smo dosli na podrucje Hogwartsa,bili smo odusevljeni njegovom velicinom i ljepotom.Neki nas je profesor doveo do zamka.Usavsi u Veliku Dvoranu,svi smo uzdahnuli.Strop je bio ukrasen zvijezdama i svime nemogucim.Drzala sam Amy i Gloomya za ruke.Uhvatila me trta zbog sesira za razvrstavanje.Nakon sto je otpjevao svoju pjesmu,profesorka je pocela da proziva.Amy je brzo dosla na red,zbog njenog prezimena,a nisam ni ja bila daleko.Gloomy je razvrstan u Slytherine,sto je bila i njegova zelja.Amy je bila u Ravenclawu.Zapljeskala sam.Kad je isla prema stopu,pokazala mi je palceve."Jane Corinne Mayflower"uzviknula je profesorka,gledajuci u spis.Uzdahnula sam i pocela se penjati do stolice.Vidjela sam Stefana kako je gledao u mom pravcu i namignuo.Nasmijesila sam se.Dok sam se penjala,primjetila sam Njega!Imao je smedju kosu,i svijetlo smedje oci koliko sam dobro mogla da vidim,kada se ustajao i ogledao po ucionici vidjela sam da je dosta visok i mrsav.Svidjalo mi se njegovo drzanje.Uz svu tu zbrku umalo sam zastala nasred stepenista radi njega.Sjela sam na stolicu i stavila sesir na glavu."Eee pa sjecam se tvoje majke i oca.Kao da je bilo jucer."pogledala sam prema gore,iskosa i nasmijala se."Mama ti je u Ravenclawu bila.Jako pametna glavica,moram reci.Kao i tvoju.Zato necu da se dvoumim izmedju Gryffindora i Ravenclawa,pa cu te razvrstat u:
"RAVENCLAW!"odahnula sam i ustala sa stolice,vracajuci sesir na svoje mjesto,te pojurila za Ravenclawski stol,gdje je Amy mahala,a ja sam krisom gledala prema nepoznatom momku.Iznutra sam gorila.Amy me grlila i upoznavala sa jos dvije djevojke Ivanom i Jessicom.Primjetila sam da i Ivana gleda tog istog momka,a i on je nju motrio,pa sam se odlucila povuci.Amy je primjetila da nisam dobro."Sta ti je Janye?" "Ma nista,samo sam umorna od puta i sve."odgovorila sam kratko.Navecer smo se pokupile u spavaonice.Bila sam s Amy,Jessicom i Ivanom u istoj sobi.Nismo puno pricale,vec smo zaspale.Bio je to dug dan ..

Naslov: Re: No Line On Horizot .. Ned Apr 18 2010, 15:46

3.dio_No Line On Horizont

*Vrijeme je protjecalo.Gloomy i ja smo postali kao brat i sestra.Nismo se razdvajali.Vise kao sijamski bliznaci.Amy mi je najbolja frendica.Prava je potpora i nikada nije dosadno sa njom.Uvijek se smijemo,pogotovo kad ja mjenjam svoj izgled.Srela sam neke jos nove ljude.Tijana je simpa djevojka iz Slytherina,a Lunja iz Gryffindora,koliko se sjecam.Stefan i ja smo takodjer u super odnosima.Uvijek rado popricam s njim i rado odem na pice.Bas kao najbolji frendovi.Tijekom skolovanja,isla sam na predavanja,neki su bili manje dosadni,a neki zanimljivi.Kao Herbologija.Oduvijek sam voljela Travarstvo i Brigu o magijskim stvorenjima.Majka mi se redovito javljala,a ja njoj odgovarala.Bilo mi je zao sto prvaci ne smiju da imaju svoju metlu,jer ja skoro sve znam o tom predmetu,a i dobro letim,zahvaljujuci mom ocu.Saznala sam ime onog momka,kao samo zbog Ivane.Naravno da ga je svak tu i tamo pogledavao,jer je bio medju najljepsima i najzabavnijima.Jednom za vrijeme rucka sam vidjela kako promatra Ivanu.Mislim ipak sam cura,pa primjetim takve stvari.Kad sam se ustajala,jer sam kipjela od bijesa i bila satrana sudarila sam se s njim."Jao izvini" rekao je i pokupio sve knjige koje su mi ispale."Nadam se da si dobro" dodao je. Osmijehnula sam se"Nema veze, usput ja sam Jane Mayflower" rekla jsamkoristeci priliku. "Drago mi je" odgovorio je.Za trenutak sam zastala,jer sam shvatila da mu ja nisam interesanta,ali sam rekla"Vidim da posmatraš Ivanu, hehehehehe". Pocrvenio je,ali ja sam odglumila kao da mi je svejedno"Pa da, malo"rekao je i vidjevsi da mu je neugodno,nisam znala sta da kazem"Pa moram da idem na trening, vidimo se kasnije!"rekao je i otrcao je.Bilo me je totalno blam.Odjurila sam na Herbologiju,gdje me cekao Gloomy.Predavanje je bilo izvrsno i dobila sam bodova dosta.Barem mi je to odvuklo misli.Gloomy me je gledao sa cudjenjem dok sam na svako pitanje odgovarala.Nakon nastave me je pozvao u svoju sobu.Kad smo usli bacila sam se na krevet.Bila sam tu i prije,samo sada mi nie nista bilo isto."Honey Bee,sta je s tobom?"upitao me."Ljubavni problemi,chokoladni"uzdahnula sam."Ajoj,sestro slatka,tko to tebe ne bi htio.Ta pogledaj se.Lijepa,zgodna,smijesna"napravio je grimasu,na sto sam se nasmijala."Daj curo,nemoj se sekirati."osmjehnula sam se."Dobro,evo ne sekiram se.!"rekla sam i bacila sam jastuk na njega."O to nisi smjela uraditi"uzeo je jastuk i poceo me gadjati.Od smijeha sam pala na pod.Dodugo je to nase gadjanje trajalo,dok se nismo srusili mrtvi i zaspali.
Iduceg dana sam otisla s Jessicom u biblioteku,jer me zanimalo nesto iz Istorije Magije.Osim sto smo srusile nekoliko knjiga sa police i knjiznicarka se izderala na nas,odjurile smo prema izlazu.Ali dok smo trcale ugledala sam Nicholasa.Nesto sam pricala Jessici,jer sam joj vjerovala."Ćao!"rekla sami nasmjesila sam se."Caos"rekao je i osmjehnuo se.Drugacije me je gledao nego prosli put."Sta ima?"pitao me radoznalo."Ma evo nisra,pricam sa drugaricom."pokazala sam na Jess,i primjetila da mu se ona smije u lice i sapnula mi u uho "Jel to taj?".Bila sam sigurna da je cula,pa sam je malko udarila i zaklonila je da je ne vidi."Izvini moram stvarno da idem,vidimo se kasnije."rekla sam i mahnula.Uzvratio je i gledao je za mnom dok sam isla iz knjiznice.Kad smo mu nestale sa vidika,Jess je pocela da vristi od srece i da skace oko mene."Daj se smiri Jess!"rekla sam."Jooj sranja""Jane,srce,vidis kako te je gledao.Ocigledno je da trza na tebe."pogledala me"Znas kako ce to utjecati na Ivanu,jer su oni navodno zajedno,"rekla sam."Da jbg,znam"uzvratila je i dodala."A znas sta.Ti si dobra cura.Sta mislis da mu reknes.Mislim da ce ti biti lakse.Vjeruj mi."rekla je.Otisle smo prema spavaonici.Amy me je cekala da idemo na Istoriju Magije.Iako mi se nije dalo,krenula sam.Nisam znala za sebe.Gloomya sam takodjer srela.Rekao je bio da ce svratiti do spavaone.
Navecer mi je dosao:"Sestro slatka,veceras se spava u tebe"nasmijesio se."Da da"rekla sam tmurno.Uzeo me za lice i pogledao me."Opet ista stvar?" "Jok eto nije.Ispada da mu se svidjam,ili barem ja umisljam"nasmijao se "A da mu reknes?"pogledala sam ga."Zasto mi svi to govore..?" "Mozda zato sto je to najpametnije.Daj curo molim te !!!"vikao je kao djevojcica.Smijala sam se."Ok!"na kraju sam rekla."Supeeer,znam gdje ce sutra biti."uzviknuo je."Ae dobro,sad mars na spavanje"rekla sam i promijenula izgled.Nasmijao se kao obicno."Sta mislis da ovakva dodjem pred njega"rekla sam i povecala grudi i guzove.Usta su mi bila puna,oci plave,kao i kosa.Nos mi je bio presavrsen.Plakao je od smijeha,jer sam izgledala kao porno zvijezda.Nasmijala sam se i ja."Pa?"pitala sam ga."Zasto oklijevas,jer ce te takvu zaskocit.Prasnula sam u smijeh i pocela ga gadjat jastucima.Vratila sam se u normalu i ususkala se u krevet.Gloomyju sam namjestila u podnozju krevet.Uzeo me za ruku i poljubio je "Bit ce sve ok,vidjet ces."rekao je i poceo pjevati uspavanku.Nisam imala pojma koliko sam bila sretna sto sam imala takvog momka,svog brata,kraj sebe.
Ujutro sam se probudila.Gloomy je bio otisao.Vjerojatno na cas Mitologije,jedini cas koji nismo imali zajedno.Ustala sam se.Vidjela sam poruku od Gloomya.Svugdje bih prepoznala njegov rukopis.Lijep,uredan,citljiv i naravno rozom bojom napisan.Pisalo je "Ima trening" Nasmijala sam se i obukla.Otisla sam na dorucak,gdje sam srela Jessicu.Pokazala mi je palceve,jer je vidjela da cu preskociti dorucak i odmah otici na teren.Vidjela sam da su skoro zavrsili s treningom,ali Nika nigdje nisam vidjela.Pocela je da pada kisa,a ja sam sjela na pod blizu svlacionice.Nikog nije bilo.Odlucila sam da jos malo ostanem tu i razmislim o svemu.Zaklopila sam oci i vjerojatno zaspala,kad me je Stefan probudio."Hey mala,sto to radis ovdje?"pitao me je.Pomogao mi je da se ustanem.Zagrlila sam ga.On me poljubio u obraz i nasmjesio mi se."Markiras,a?"odgurnula sam ga njezno."Ne budi smijesan,"rekla sam."Cekam nekoga."dodala sam,postidjeno."Pretpostavljam Nicholasa"rekao je."Kako si znao?"upitala sam zacudjeno."Eh imam i ja svoje izvore,kad vidim da mi moja najdraza prijateljica nije dobro."nasmijesio se.Jesam i ja."Pa jos sam saznao gdje je i on i sta radi posljednjih dana.Cak mislim da je ostavio Ivanu,ali nisam 100 % siguran.Ali bar znam gdje je."oci su mi zasjale."Bolnicko Krilo,Honey!"pogledala sam ga zacudjeno."Sto ce tamo?"pitala sam zabrinuto."Paa mislim da bi bilo najbolje da odes da sama vidis."Poljubila sam ga i otrcala.Okrenula sam se prema njemu dok sam trcala i slala poljupce.Voljela sam svoje prijatelje nenormalno.Vidjela sam kako se igra sa lopticom.Onda sam stala i potrcala natrag."Sta je bilo?"pitao je kad je vidio da se vracam."Zeljela bih ti ovo dati."rekla sam i posegnula za lancicem oko vrata.Bio je to mali orao sa plavim ocima,zakacen na rebrni lancic.Uzela sam njegovu ruku i stavila lancic u nju."Cuvaj ovo za mene,oces?"nasmijesila sam se."Naravno!"I potapsao me po glavi.Ponovo sam potrcala prema bolnickom krilu.Kada sam dosla,pitala sam Madam Pomfri,da li je tu Nicholas.Nasmijesila mi se i kimnula glavom objasnjavajuci da je na casu napitaka udisao neke pare,pa mu nije dobro.Mahnula sam glavom i nasmijesila se.Otisla sam do njegovog kreveta i vidjela da je zaklopio oci.Nisam znala sta da drugo reknem vec sam pocela."Vidim vec si upoznao dosadu bolnickog krila"nasmijala sam se.Otvorio je oci i kao da nije mogao da vjeruje da sam to ja."Jane,odkud ti?"pitao me zacudjeno.Nasmijala sam se i kad sam vidjela sam kako se dize iz kreveta"Polako,lezi."Pocela sam da pricam kako sam dosl ovdje,ali Madam Pomfri uzela mi je rijec iz usta
."Gospodjica Mayflower se ponudila da bude tu sa tobom cijelu noć i da gleda da li si dobro". Pogledao me,i vidjela sam kako se crveni,bas kao i ja"Molim?!"pitao je zacudjeno,kao da ne vjeruje to sto cuje.Madam Pomfri mu je potvrdila"Da dobro ste čuli gospodine Lestrange,ima li nekih problema. "Ne, ne, ne, ne, nema" rekao je,a meni je bilo drago sto je to rekao."Drago mi je"dodala je i otisla.Sjela sam na krevet i nisam imala snage da odjednom mu sve reknem.Gledao me je i vidjela sam da mu je neugodno,jer je poceo da lupka prstima.Oborila sam glavu i zurila u pod,ali sam ipak skupila hrabrosti i pogledala ga"Htjela sam nešto da ti kažem, ali možda ipak to neće ništa vrjedeti za tebe"pocela sam.Gledao me je bez komentara..Uzdahnula sam i nastavila: "Posmatram te od početka" progutala sam knedlu i blagim glasom nastavila "Znam da ti se svidja druga, ali, ali ti si meni simpatičan i svidjaš mi se,samo sam htjela ovo da ti kažem,ali nije bitno ukoliko me odbiješ,svjesna sam da je Ivana u igri."Nisam vise znala sto da reknem,i cekala sam njegovu reakciju.Ostala sam bez daha,kad se digao i zagrio me"Suti tu,kakva Ivana!"Nisam mogla da vjerujem.Vise nisam bila nervozna i cvrsto sam ga zagrlila.Sve sto se zbilo u proteklih dana,proslo mi je kroz glavu.Bila sam neizmjerno sretna i obozavala sam svoje priatelje zbog svega.. "Volim te!"sapnula sam,i ne znajuci da me cuo,zaklopila sam oci."I ja tebe."rekao je,a moja bajka je pocela.

..

Naslov: Re: No Line On Horizot .. Ned Apr 18 2010, 20:00

4.dio_No Line On Horizont

*Nakon scene u bolnickom krilu,koju cu za sebe zadrzat,probudile su me zrake sunca dok sam lezela u Nicholasovom zagrljaju.Izgleda da njega nista nije moglo probuditi.Sklonila sam njegovu ruku sa mog struka sasvim lagano i prislonila svoje usne na njegove.Iskrala sam se iz bolnickog krila,jer ga nisam htjela buditi,ni ometati oporavak.Ali sam bila sigurna da sam utjecala na oporavak.Gorila sam od srece,isavsi na dorucak.Usla sam u Veliku Dvoranu.Uglavnom su se svi okrenuli.Nijemo sam prosla pokraj stola i vidjela Steffana kako cita Cjepidlaku i jede.Bio je sam,pa sam mu se pridruzila.Cim me je vidio,poskocio je,poljubio i jako zagrlio."Sta je s tobom?"pitala sam ga."Ma nista,samo si nedostajala sinoc u spavaonicama.Da mene nije bilo mislim da bi zvali Petra da vidi gdje si.A mislim i da nije pametno da te prekidaju,sta god da si radila."nasmijao mi se.Voljela sam Steffana vise od sebe.Bio mi je najbolji prijatelj i uvijek mi pomogao.Samo kad se sjetim kako smo se upoznali,uhvatim se smijati neprekidno."Hoces sa mnom danas na trening da mi pomazes?"upitao me je."Naravno da necu"sarkasticno sam odgovorila i sjela kraj njega.Jeli smo sutke i nije me htio prekidati,jer je znao da nisam jela jucer citav dan."Znaci neces mi nista reci?"rekao je naposljetku.Kad sam ispila sok od bundeve pogledala sam ga.Nije imao uobicajan pogled."Zavisi sta te zanima?"nasmijala sam se i bacila pogled na Ivanino mjesto.Po obicaju strijeljala me pogledom.Nisam se obrazirala na nju,jer sam znala da nisam kriva.Pogledala sam natrag na Steffana,koji je uzimao krompira sa mog tanjura."Svasta i nista"odgovorila sam nonšalantno."Daaaaj!"rekao je i nasmijesio se"Ajde da idemo na moj famozni trening"povukao me naglo za ruku i projurili smo pored stolova i izasli na travnjak."Ti sjedni tamo,ako hoces."pokazao mi je na mjesto ispod jednog drveta.Sjela sam tu i otvorila Mitologije da citam.To je bila moja i Steffanova uzivancija.Voljeli smo oboje Mitove i proucavali ih.On je poceo da vjezba,a ja sam svako malo ustajala da mu pomognem.Kada sam legna na travnjaki zaklopila oci od iscrpljenosti,nesto mi je zaklonilo sunce,koje me je ugodno grijalo.Cula sam Steffana kako se nasmijao.Otvorila sam oci i vidjela Nicholasov blistav osmijeh.Nasmijesila sam se i ja i malo se podigla,zeljna njegovih usana.Ali malo je nedostajalo da padne po meni,ali se pridrzao za drvo i pao pored mene.Mislila sam da je ovo sve bilo slucajno,ali on me je uzeo za struk i povukao na sebe.Smijala sam se kad sam se nasla na njemu,a on me njezno poljubio."Pustila si me da mislim da sam sve ovo sanjao,a?"nasmijesio se."Paaa mozda!"rekla sam primamljujuce.Neko smo vrijeme uzivali u poljupcu,ali Steffan se glasno nakasljao.Okrenula sam se prema njemu i nasmijesila se."Imas problem?"nasmijeseno sam pitala."Da,mozda?"rekao je."Nadji si curu!"rekla sam i izbeljila mu se,te mu namignula.Uzvratio mi je.Ipak popela sam se na noge i uzela stapic u ruke.Nicholas me je uzeo za struk i povukao blize sebi."Hoces da oprobas svoje vjestine Steffy?"nasmijala sam se."Ooo ne,samo cu da se sa Nicholasom borim.Tebe se previse bojim."Smijao se."Hahaha koji si ti ...!"nisam htjela nastaviti.Sjela sam ponovo ispod drveta i suncala se,dok su dva momka ispred mene bacali cari i trenirali.Zaspala sam.Nisam znala sta se se desavalo dok sam ja bila u nesvijesnom stanju.Probudila sam se negdje nepoznato.Netko je u pozadini pricao,ali se meni nije dalo slusati.Zgrabila sam jastuk i zaronila glavu u njega.Netko se u pozadini nasmijao,vjerojatno mojoj reakciji.Bila sam pokrivena,ali mi je bilo vruce,pa sam se otkrila.Osjetila sam pritisak na krevet i netko je legao pored mene i zagrlio me.Znala sam da je to Nicholas.Okrenula sam se prema njemu i zagrlila ga."Okle me ovdje?"znatizeljno sam pitala."Recimo da sam te doveo da ti pokazem svoje odaje"nasmijao se."A je li?Uff koliko je sati?"pitala sam,jer sm trebala ici na predavanje."17.00,tocno"pogledala sam ga."Reci mi kako se odavde izlazi,jer moram da uzmem knjige.Kasnim na sat!"poskocila sam.Pokazao mi je kuda da izadjem.Poljubila sam ga i mahnula kada sam silazila niz stepenice.Jurila sam prema ucionici.Nisam bila ni svjesna kako je vrijeme brzo proslo.Uletila sam u ucionicu i utonula u vlastite misli..

Naslov: Re: No Line On Horizot .. Pon Apr 19 2010, 22:11

5.dio_No Line On Horizont

*Dani su protjecali,a ja bas nisam imala vremena za svoju ljubav_Nicholasa.Kako se blizio kraj godine,pripreme za ispit su pocele,a ja sam sve vise provodila vremena u biblioteci,rijetko sam svakoga vidjala,a ne samo njega.Blizilo se i ljeto,pa se sve vise ucenika skupljalo vani,kraj jezera ili na terenu.Htjela sam dati sebi malo oduska,pa sam sisla kod jezera.Ponijela sam neku bezjacku literaturu i knjige za brigu o magijskim stvorenjima,jer sam imala uskoro sat.Skinula sam svoje patike i ubacila noge u vec toplo jezero i brckala se.Nije proslo dugo,kad sam u odsjaju jezera ugledala meni poznatu figuru.Okrenula sam se naglo i vidjela kako se Nicholas i neki njegov prijatelj kojeg nisam znala priblizavaju.Nisam htjela da mi neka iznenadjenja priredjuje,kao rano kupanje u jezeru i morske trave u mojoj kosi.Bacio mi je neku kovertu u ruke,a ja sam je spretno uhvatila.Nasmijesio se i ćućnuo pored mene.Promatrao mi je oci i namrstio se."Sta je sad?"pitala sam ga,jer je imao jako cudan izraz lica.Na trenutak sam se prepala,dok mi nije rekao:"Bolje ti stoji zelena boja ociju,nego zuckasta!"Nasmijala sam se i blago ga gurnula,ali dovoljno jako da izgubi ravnotezu i padne na travu.Poceli smo se smijati jedno drugome,a onaj prijatelj sto je s njim bio hladno nas je promatrao i nije se nijednom osmjehnuo.Dala sam kontakt ocima prema Nicholasu i zakasljala se."Aa da,ovo je moj prijatelj Mark McLaggen"pogledala sam u njega i pruzila ruku.Taman sto sam posla izgovoriti svoje ime da se predstavim,Mark je rekao:"Vec znam kako se zoves,ne potrebno je."Zacudjeno sam ga pogledala i nije mi se nimalo svidio.Obukla sam patike,pokupila knjige i digla se sa trave.Nicholasovo pismo sam spremila u unutrasnjost pelerine."E pa dobro,idem ja,prije nego zakasnim na cas"rekla sam da ne stvaram neugodne situacije.Propela sam se na prste da poljubim Nicholasa,brze bolje mahnula Marku i lagano potrcala na cas.Vidjela sam profesoricu koja se spremala za cas.Nije jos nitko bio dosao,iako je bilo jos 5 minuta do pocetka casa.Znala sam da ce Amy kasniti,kao uvijek,a ja uvijek sam bila prva,kao i uvijek."Uvijek na vrijeme,gospodjice Mayflower!"profesorica me je pozdravila i pozvala rukom da pridjem blize kutiji sto je bila pokraj nje.Kad sam se priblizila,vidjela sam mala stvorenja."Šnjofavci!"rekla sam mirno."A vec ste poceli poene dobivati,a cas nije ni poceo"Nasmijala sam se i znala sam vrlo dobro da ce ovaj cas biti jako zanimljiv.Kao uvijek,bila sam u pravu.Na kraju sata sam pomogla profesorici da ih sve ubaci u kutiju i raspremi.Pozdravila sam je i polako krenula prema zamku na veceru,ali vidjela sam Gloomya kako ide u mom pravcu.Nisam ga dugo vidjela,pa sam bila presretna."Sta ti radis ovdje?"upitala sam ga."Aaa nisi cula?Biraju se igraci za metlobojske ekipe iii.."pogledao je na sat".. i takmicenje pocinje za 3 minute."Osmjehnuo se.Zazrogacila sam oci i uhvatila ga za ruku,te smo potrcali prema terenu.Oduvijek sam zeljela biti dio ekipe,a sad mi se ukazala jedinstvena prilika.Uletili smo u svlacionicu,skinuli pelerine i uzeli metle i izletjeli na teren.On se otisao prijaviti kod Slytherinskog kapetana,a ja kod Ravenclawskog.Mahnula sam mu i pozeljela srecu.Kad sam dosla do kapetana,koji je bio podosta veci od mene,nasmijao se i rekao:"A za koju bi ti poziciju,malena?"Mrko sam ga pogledala,i rekla za lovca.Popela sam se na metlu.Nisam nikoga vidjela,da je meni poznat,pa sam se dobacivala balunom s nekom curom.Napokon su nam dali znak da se pripremimo.Bila sam prva.Stala sam pred vratnice i iznenadila se kad sam vidjela Steffana ispred njih.Totalno sam zaboravila da je on medju najboljim vratarima svih ekipa.Procitala sam mu s usana "Ne popustam ti!".Nasmijala sam se.Nisam nimalo bila losa.Samo je jedan gol odbranio,i to jako dobro.Ponosno sam sletjela i vidjela Gloomya kako mi trci u susret.Cula sam da kapetan vice moje ime.Primljena sam,bila,a i Gloomy,samo sto je on dobio poziciju gonica.Oduvijek je pokazivao ljubav prema palicama,ali dobro.Odlucili smo proslaviti.Taman kad smo dosli,Nicholas me uhvatio za struk i podigao.Poljubio me u celo i rekao "Cestitam!Bila si sjajna!"i usput i presretna toga trenutka.Spustio me je i rekao da mora u svlacionicu,da se dogovori u vezi treninga.On je bio u Slytherinskoj ekipi kao tragac.
Navecer smo ja i Gloomy imali mali party u praznoj Velikoj Sali.On je ubrzo otisao,jer je bio jako umoran,a ja sam totalno zaboravila da moram mami i tati poslati pismo za svoj uspjeh.Polako sam se vukla stepenicama do tornja,gdje je bio sovnjak.Nadala sam se na me Filc nece uhvatiti.Posto sam dosla,nasla sam svog sovca Jaspera.Stavila sam papir na prozor,upalila svjetlo na stapicu i izvadila kemijsku iz pelerine.Kratko sam napisala i zakacila Japeru za nogu.Vinuo se u zrak,a ja sam sjela na prozor i gledala za njim.Odjednom sam se sjetila da mi je Nicholas taj dan dao pismo.Pocela sam se pretrazivati i nasla ga zguzvanog u pelerini.Otvorila sam ga.Na naslovnoj strani pisalo je:

S tobom i na kraj svijeta.

Pocela sam se smijati,ne znajuci zasto.Razmisljala sam kako sam ga zavoljela u jako kratkom vremenu.Ipak sam nastavila da citam:

Draga Jane.Oprosti zbog ovog draga,zvuci previse ofucano,ali sta je tu je.Nemam bas prilika da ti kazem sta mislim o tebi,jer je ovo vrijeme bas ofucano.Mrzim sto nisam 24/7 s tobom i volio bih da si mi stalno u zagrljaju.Zelio bih samo reci koliko te volim i mislim da to premalo govorim.Znam da sam gori od Romea,ali znam da ces mi oprostiti.Volio bih da nadjem vise vremena za tebe,ali jednostavno znas u kakvoj sam situaciji,pa jedino nam preostaje noc.Dogovorit cemo se jos za sve,a ti mi nista ne brini.Isplaniramo cemo sve.I jos bih te zamolio da ostavis one svoje zelene oci,jer sam svjestan da si posebna,ali zadrzi ih za mene.Njih ne mogu da zaboravim ni kada spavam.Volio sam te,volim te i voljet cu te.

Tvoj Nicholas

..Nisam skidala pogled sa pisma.Napokon sam pogledala u tamno plavo nebo,i zutilo.Svanulo je,a Jasper je nestao s vidika ..

Naslov: Re: No Line On Horizot .. Sub Apr 24 2010, 23:47

6.dio_No Line On Horizont

"Sto pobogu ovdje radim?"govorila sam sebi u bradu.Naime,nalazila sam se nasred Zabranjene Šume i "trazila" vukodlake.Bio je to jos jedan od suludih zadataka nasih dragih profesora,ali sto i mi sve nismo u stanju uraditi za najvecu ocjenu.Šetala sam sama i razgledavala okolo visokih krosnji drveca.Od one sumaglice i hladnog zraka nasred proljeca,osjecala sam se neugodno,a pogotovo odvojena od ostatka grupe,a da ne govorim svijeta.Ipak sam malo skrenula s puta,rekavsi asistentu,a gle cuda to je bio onaj Mark,da zelim prouciti neke biljke.Naravno da sam ih sve proucila i zapisala u svoj notes,ali oni su vec podosta odmaknuli,pa se nisam usudila lutati Zabranjenom Šumom,a još je padao mrak.Malo sam okruzila to mjesto gdje sam bila i sjela na ravnu povrsinu.Nisam se nadala da će me odnekle zaskociti poneki vukodlak i iscupati mi grkljan,jer sam bila kolko tolko upucena da se oni samo za vrijeme punog Mjeseca pojavljuju.Nisam imala brige.Samo sam razmisljala o tome,zasto je asisten rekao da se vjeruje da ima vukodlaka u Šumi,kad su oni samo jednom mjesecno u krznu ubojica.Da sam ja na njihovom mjestu,sigurno ne bih ovdje zivjela kao covjek.Sve u svemu,izvadila sam stapic i igrala se nekim carolijama.Dok nije netko stao pored mene i zaklonio mi ono malo sunca sto me je grijalo."Dakle gospodjice Jane,mislite prespavati ovdje i brojati prutke,je li?"rekao je Mark i pogledao me.Pitala sam se da li se ikada smije."Naravno da ne,gospodine.Htjela sam prespavati ovdje i ocekivati vukodlake!"rekla sam najzlobnije sto sam mogla i ustala se.Okrenuo se na peti,dok su se ostali ucenici cerekali iza ledja.Iako mi je postao na neki nacin simpatican,jos mi je smetalo njegovo drzanje.Nisam imala nista protiv njega,ali katkad je znao bolne točke.Razdojila sam se od kolone koja je krenula prema dvorcu i stala.Stavila sam dva prsta u usta i zviždnula sto sam jace mogla.Naravno,nisam to ucinila bez razloga.Nik i ja smo se vecer prije dogovorili da cemo se naci ispred dvorca pred sumrak.Znak je bio zvizduk,jer je on bio na terenu sa ekipom,pa me odlucio cekati dok ne zavrsim sa casom.Ogledala sam oko sebe,ali ga nigdje nisam vidjela.Pocela sam biti nestrpljiva iako je kasnio 1 minutu.Smijesno.Polako sam krenula prema dvorcu,jer mi je postalo hladno,kad mi je netko prislonuo usne na vrat i lagano zario zube.Skamenila sam se u mjestu.Sta bi vi pomislili da je nakon predavanja o vukodlacima,izlaska u Zabranjenu Šumu i teorija da i u njoj postoje neki.Naravno,bio je to Nik,samo sto ja njega nisam vidjela."Sto radis?"pitala sam mrzovoljno."I kako si se došunjao do mene?"Nasmijesio se i zakikotao."Recimo da sam bio u Zabranjenoj Šumi,na metli,pa sam te malo promatrao.Znas kako si lijepa,kad si mrzovoljna"rekao je i pomazio me po obrazu."A kojim sam slucajem znao da ucite o vukodlacima,pa sam se odlucio poigrati s tobom."Zakolutala sam ocima i okrenula se prema njemu.Zagrlio me i zagnjurio mi glavu u kosu.Pocela sam se smijati,jer je bio totalno otkacen sa svojim forama.Nisam vjerovala da ce mi ikad dosadit sa njim.Podigao je glavu i pogledao me u oci."Aaaa vratila si moju omiljenu boju tvojih ociju"rekao je.Ponovo sam zakolutala i dodirnula njegove usne.Nasmijao se i stisnuo me uza se i podigao sa zemlje.Zalutali smo u neki nas svijet u kojem smo samo ja i on postojali.Uzivali smo u poljupcu,sve dok se netko iza nas nije nakasljao.Podigla sam glavu prema neznancu,i sledila se.Tamo je stajala profesorica Preobrazavanja i mrko gledala u nas dvoje.Zacrvenila sam se,a on Nicholas me spustio na zemlju."Dakle .."pocela je."Neprimjereno ponasanje i da ne spominjem vucaranje izvan dvorca poslije 8..Mislim da i Slytherinu i Ravenclawu ide -10 poena."osinula nas je pogledom.Spustili smo glave,uzeli za ruke i krenuli ispred nje prema dvorcu.U Velikoj Sali,koja je bila poluprazna,sjedila sam Nicholasu u krilu i pila sok od bundeve.Prijalo mi je,jer sam tih dana bila zaokupljena zadacama i pripremama.Nismo nista posebno pricali,kad je ravnatelj dosao do mjesta,gdje smo bili."Gospodjice Jane,rado bih popricao s vama,ako mozete."Zbunjeno sam pogledala Nicholasa.On je samo kimnuo glavom,ustao se krenuo prema podzemnom dijelu gdje su se nalazile Slytherinske spavaonice.Gledala sam za njim razmisljajuci,bili bilo pametno da se usunjam kasnije do njega.Okrenula sam se prema ravnatelju koji je sjeo do mene i drzao u zraku onaj sok iz mog vrca.Pravo se zabavljao."Htio sam samo reci da se u zadnje vrijeme jako trudite oko svojih zadaca i priprema,pa sam vas htio upoznati sa prvim carobnjackim takmicenjem ove godine."rekao je.Pogledao me ispod svojih naocala i nastavio."Tu se trazi znanje i donio sam vam anketu da se upisete,naravno ako to zelite."rekao je znacajno i nasmijesio se."Naravno tu se trazi znanje,pa zato obavjestajem ambiciozne djake za prijavu.Razmislite o tome."Ustao se od stola i zamahuo prema leptirima iznad svijeca.Gledala sam zacudjeno dok je odlazio i mali svjetleci leptirovi su mu se vrtili oko glave.Zamotala sam prijavu i gurnula je u pelerinu.Kad sam krenula prema izlazu,srela sam Amy,pa sam ipak odlucila da odem na spavanje,nego kod Nicholasa.Usput sam se sjetila da imam trening rano ujutro.
Probudile su me sunceve zrake koje su se nazirale kroz poluzatvorene zavjese.Bila sam sama u spavaonici,pa sam se vucarala uokolo da nadjem svu opremu.Posto nisam znala koliko je sati,a 100 % sam kasnila,spustala sam se stepenicama brzinom puža golaća."Hey mala,cekaj mene!"netko je uzviknuo iza mene dok sam silazila.Steffan je sve brze prilazio meni,preskacuci stepenice."Kasnimo?"pitala sam."A sta ti mislis?"rekao je.Ipak nismo zurili,jer je Steffan rekao da je vec nasao opravdanje,al' da sam mu ja olaksala to.Kad smo vidjeli kapetana metlobojske ekipe,poceo je da vice na nas sto toliko kasnimo."Oprosti John,ali Jane je pala na stepenistu,kad smo zurili na trening,pa sam ja listao knjige,dok ja ne nadjem pravu caroliju da joj pomognem,jer je uganula glezanj."Neprimjetno mi je namignuo i nasmijesio se.Iako se kapetan smirio,bio je nesto ljut.Poceli smo sa treningom.Bilo je jako dosadno.Odjednom se magla pocela stvarati niotkuda.Ja ocigledno nisam cula zvizdaljku,pa nisam sisla na vrijeme.Primjetila sam da me nesto bocka po rukama i pocinjalo mi se mantati.Vilenice,koje su imale otrovne zube,svuda su me grickale po rukama.Primjetila sam na vrijeme sta se desava,pa sam se spustila.Posto mi se uzasno mantalo,5 metara prije zemlje sam se srusila s metle i pala u nesvijest ..

Naslov: Re: No Line On Horizot .. Ned Apr 25 2010, 18:19

7.dio_No Line On Horizont

*Probudila me ostra bol u lijevoj nozi.Pokusala sam pomaknuti ruke,jer me nos svrbio,ali i one su bile zavijene.Kihnula sam,a netko se kraj mene promeškoljio i njezno me uzeo za rukuOtvorila sam oci,a Nicholas je sjedio do kreveta na stolici i smijesio mi se.Pitala sam se koliko je vec dugo ovdje,jer je imao podocnjake ispod ociju.Pogledala sam iznad njega.Naslonjen na zid,stajao je Steffan.Njega sam se i posljednjeg sjecala.Nisam imala pojma o vremenu,ni sta se desilo nakon sto sam pocela padati,ali nije mi se dalo ni ispitivati.Vratila sam pogled na Nicholasa,a on me upitao:"Mogu li ista donijeti mojoj Uspavanoj Ljepotici?"Pocela sam se smijati,ali to je bila losa ideja,jer mi se velik pritisak stvorio u plucima.Malo su se strecnuli na moju reakciju,ali sam bila ok.Okrenula sam glavu prema svom stolicu.Bilo je tu svacega.Od chokoladnih zaba,do Drubelovih guma za žvakanje.Na svoj toj hrpi,strsili se roze ruže iz kojih su izlazili crveni i ljubicasti mali svijetleci leptiri.Nicholas je shvatio u sta gledam,pa je rukom dodirnuo je jedan cvijet.Otvorio se i minijaturne su note izlazile iz njega sa predivnim zvukom.Bilo je to nesto prelijepo,a po boji cvjetova,znala sam da mi je to Gloomy donio.Blago sam se nasmijesila i pokusala se ustati u krevetu,ali me je Nicholas sprijecio u tome."Nemoj da se naprežeš.Tek si se probudila,a ovdje si 4 dana."Pogledala sam ga razgoracenih ociju.Zar sam bila u nesvjesti 4 dana?Steffan je poceo da nesto mrmlja sebi u bradu,pa sam brze bolje u njega pogledala."Izvini mala.Da sam samo malo blize stajao i prije shvatio sto se dogadja.Ne bi ovdje bila."Napravio je zalosnu facu..Nisam znala sto se dogodilo,ali sam pretpostavila da sam dobro odalamila od zemlju i da nitko nije kriv za to,vec sama ja.Da sam cula zvizdaljku,Steffan se ne bi dovodio u ovakvu situaciju,da bude moj Supermen."Ma sve ok Steff.Zna se da sam ja sama sebi kriva.Ajde sad zovi dementore da me pritvore zbog toga."nasalila sam se.Vidjela sam da mu je laknulo,pa se nisam htjela jos vise naprezat.Vidjela sam da je proslo 10 navecer,pa sam se naljutila na njih sto su jos tu."Ajmo momci,crta odavde.Vidim po vasim facama,da dodugo tu ćupite."napuškerala sam ih.Poceli su se buniti,ali ja sam zaprijetila da cu poceti vristati.Samo su se nasmijali.Nicholas je prislonio svoje usne na moje.Odavno nisam osjetila njegov okus,pa sam se malo zanijela.Steffan je stajao iza nas,cekajuci da se pozdravi sa mnom.Nicholas mu je urucio mjesto,pa me Steff poljubio u celo i promrsio kosu.Mahnula sam obojici,zaklopila oci i utonula u san ..
Nekoliko tjedana poslije totalno sam se oporavila.Posto mi je noga bila slomljena u koljenu,malo sam poteže hodala,ali Madam Pomfri je rekla da cu biti ok i da se ne smijem naprezati.Bas zbog ovog nenaprezanja,Nicholas je inzistirao da me nosa,kad god bi bili zajedno vani.Steff se isto tako ponasao zastitnicki.Na hodnicima je uvijek hodao uza me i drzao me za ruku da se oslonim na njega.Obadvojicu sam mrškala,jer su se ponasali glupo.Kao da imam godinu dana i ucim se hodati.Morala sam biti bolja,da bih mogla ponovo zaigrati.Steffan mi je javio da je sada tragac ekipe,jer je ovaj drugi odustao,jer je bio zavrsna godina,pa je imao puno testova.Bila sam jako sretna zbog njega,da,kad sam skocila da ga zagrlim,totalno zaboravila na koljeno,pa sam pala po njemu.Zavrsili smo obadvoje na travnjaku terena,grcajuci se od smijeha.Tako su mi dani prolazili.Zabavljala sam se s najzgodnijim momkom u skoli.Imala sam najboljeg prijatelja na svijetu.Samo sto sam se slamala od umora zbog silnih zadaca sto sam nedostajala na nekim satima.Tesko mi je bilo sve upratit,ali sve je to bilo za ljude ..mislim za carobnjake :]

8.dio_No Line On Horizont

*"Pusti me na miru,molim te!"vikala sam na njega.Okrenula sam se i otrčala u nepoznatom pravcu.Trčala i trčala.Znala sam da mi nema spasa.Bila sam sama na ovome.Suze su mi se slijevale niz lice,dok mi je prasina ulijetala u oci.Usla sam u svoju praznu spavaonicu.Legla na krevet i gledala u prazno.Nisam znala kako sam uspjela doci do ovamo.Srce mi se paralo na tisucu komada.Osjecala sam se kao zarobljena lavica u kavezu.Morala sam naci izlaz.Nisam voljela nikada sebe dovoditi u nedoumicu.Kada sam voljela,znala sam da volim svim srcem,sve dok neki drugi princ ne bi stupio preda me.Bilo mi je tesko u ovom trenutku.Nisam znala s kim cu da pricam.Morala sam se isprazniti.Pogledala sam se u ogledalo koje je krasilo pola sobe.Tek sam tada shvatila zasto osjecaji mogu toliko utjecati na metamorfaguse.Kosa mi je bila smedje-zute boje.Ni vamo ni tamo.Oci su mi posivjele,a koza mi je bila bijela,kao da sam se napuderisala.Bilo mi je uzasno tesko.Uzela sam pero sa stola i papir i pocela pisati,dok su suze kapale na bijeli papir i ostavljale tragove.Drhtavim sam rukama sve napisala.Od pocetka do kraja.Zasto je tako bilo tesko,ni sama nisam znala.Bila sam previse osjetljiva na neke stvari.Izabrati momka s kojim mi je svaki trenutak dragocjen ili momka kojeg sam voljela i previse,koji mi je pazi korak svaki.Smotala sam pismo i priblizila prozoru.Prinjela sam prste ustima i zvizdnula.Japer,moj sovac,se stvorio preda mnom i svojom pernatom glavom mi je obrisao suzu s lica.Zivotinje su cudne.Osjete kad je ljudima tesko.Pomilovala sam ga po pernatoj glavici i zakacila mu pismo na nogu drhtavim rukama.Sapnula sam mu u uho kome treba to odnijeti.Pogledao me je svojim plavim ocima i odleprsao.Trebalo mu je 3 minute da dostavi osobi kojoj je to pismo bilo namijenjeno.Legla sam na krevet i razmisljala o proteklom danu.
-Tog jutra sam se nesvjesno probudila.Sanjala sam nesto neobicno i kol'ko god sam se trudila da se sjetim,nisam uspjevala.Odbacila sam misli i sisla na dorucak.Vidjela sam Nicholasa kako na drugom kraju se igra svojim stapicem.Nasmijesio mi se i zamahom stapica stvorio srca koja su doletjela do mene.Mahnula sam mu natrag i poslala pusu.Sjedila sam i jela svoje zitarice kad se Amy pojavila.Malo smo popricale i pokupile se u dnevni boravak da bi odigrale magicnog šaha.Bilo je poprilicno dosadno.Kada sam odlucila da malo zaigram metloboj,jer zbog ozljede nisam odavno,srela sam Steffana na stubistu.Sve mi se vise cinilo da je nase glavno mjesto za sastanke stubiste.Krenuli smo zajedno prema terenu.Primjetila sam da je danas neobichno cudan.Nije me ni jednom pogledao u oci.Nasmijesila sam se,jer sam shvatila da mora da je neka cura u pitanju cim je tako zamisljen.Na terenu smo sreli Gloomya,ali on je zavrsio svoj trening tako da se samo pozdravio sa nama.Uzela sam metlu i pocela malo se glupirati.Nije mi se dalo bas trenirati,samo sam uzivala u visini i hladnom vjetru.Steffan je bio i dalje u svom svijetu.Uzela sam balun i bacila prema njemu.Nije reagirao,pa mu se balun elegantno odbio od glavu.Jauknula sam kao da je mene pogodilo i pocela se mahnito smijati.Zabolio me je stomak od smijanja,pa sam sisla sa metle.Sjela sam na travu dok je Steffan se cesao po glavi i smijao se.Nisam ga bas razveselila,ali bar mi je u nekoj mjeri uspjelo.Zasutila sam.Pogledao me i sisao s metle.Sjeo je kraj mene na travu i zario si prste u travu.Meni je sve to bilo urnebesno,ali osjecala sam kao da to nije trenutak da se smijem."Umm Jane?Trebao bih ti nesto reci,posto si mi najbolja i najdraza prijateljica,pa mislim da ces razumjeti."Gledala sam ga zbunjeno,jer sam uvidila da je ozbiljno."Pljuni to Steffy!"rekla sam u šali."Jao ne mogu."rekao je i ustao se.Poceo je da hoda gore-dolje,te je uzeo metlu u ruke i letao jos malo.Sve mi je to bila cudna situacija.Napokon je sisao s metle i taman kad sam se ja ustala krenuo je prema meni.Gledala sam njegovu pojavu koja mi se priblizavala.Izgledao je kao da ne smije da stane.Odteturala sam dva-tri koraka nazad i nepomicno gledala.Kad je dosao do mene,stajao je 3 cm od mog tijela.Nisam do tada ni shvatila koliko je visok,pa me iznenadilo to.Vidjela sam svaku crtu lica mu i oko vrata moj lancic.Nesto mi je govorilo da se odmaknem.Mislim da je to bio onaj djelić koji je volio Nicholasa.Ali ne znajuci zasto,nisam to uradila.Gorila sam i nije mi nista bilo jasno.Gledao me je i stisnuo zube.Cudno je bilo sto sam znala sta namjerava,ali ja nisam reagirala.Uhvatio me je za struk i prislonio svoje usne na moje.Odjednom sam se probudila.Odgurnula sam ga od sebe sto sam jace mogla."Pusti me na miru,molim te!" .....
-Sada kada sam se prisjecala tog dana,znala sam da ce mi se zauvijek urezat u pamcenje.Kamen mi je bio na srcu i nisam znala sta da radim.Zatvorila sam oci i pokusala zaspati,ali je Jasper vec bio stigao.Skocila sam sa kreveta i otvorila prozor.Jasper je blago huknuo i pruzio mi nogu,kao da i on jedva ceka da odgovorim pismo.Nasmijala sam se i sa stola mu bacila poslasticu.Sjela sam na krevet i pocela citati.Osoba N.N. je napisala podugacko pismo.Sjedila sam u miru,malo se klatila i citala.Dosavsi do zadnje rijeci,malo sam se nasmijala i poderala ga.Udahnula sam punim plucima i ustala se.Izasla sam iz sobe,iz tame.Znala sam sta trebam uciniti ..

9.dio_No Line On Horizont

*Nisam nikoga htjela drzati u nedoumici.Cim sam shvatila sto mi srce zeli,potrcala sam niz stepenice.Ona zadnja napisana slova u pismu su mi letala pred ocima."Slusaj svoje srce!"Trcala sam i preskakala sve stepenice.Umal' sam slomila se na stepenistima kada sam preskakala po 4 stepenice.Proletjela sam kroz nekog duha,nasto sam se nakostriješila.Prilicno je bilo jezovito prolaziti kroz duhove.Odlucila sam prvo otici do Slytherinskih spavaonica.Spustila sam se u podzemlje,gdje je bila Slytherinska drustvena prostorija.Zaustavila sam se pred kamenom predgradom,shvacajuci da ne znam lozinku da udjem.Udarila sam šakom od zid i jauknula.Naslonila sam se na susjedni zid i pricekala.Morao je netko da prodje.Nakon 5 minuta cekanja,iznutra su se otvorila vrata i izasla je visoka djevojka,sa dugom smedjom kosom i izrazito smedjim ocima.Prepoznala sam je dakako.Lujka,jedna od simpaticnih Slytherinki mi je mahnula i osmijesila se."Čekaš Nicholasa?"upitala me je medenim glasom."Ma ne čekam,već bi trebala da odem do njega.Mislim da me ne očekuje."rekla sam."Oh.Pa evo udji.Mislim da sam ga maloprije vidjela kako je odjurio u spavaonice.Nisam ga dugo vidjela tako uzrujano."rekla je i pogledala me."Sve uredu?"upitala je."Jeste ..valjda."potiho sam odgovorila.Bila sam joj zahvalna,jer me nista vise nije pitala,vec mi samo rukom pokazala da udjem unutra.Odlucila sam da joj se kasnije javim,jer sam vidjela da je ok cura i usto simpaticna.Ušavši u drustvenu prostoriju,uhvatila me jeza.Nije nikoga bilo unutra,a ja sam se ionako osjecala prazno.Polako sam se pocela penjati uza stepenice.Dakako znala sam put do njegove sobe,jer sam uglavnom tu boravila.Svoje vrijeme sam tu posvetila.Nezaboravno vrijeme.Kad sam ugledala mjedena vrata,srce mi je zalupalo sto je jace moglo.Osjecala sam da ce mi iskociti.Zbog boli i tuge.Pokucala sam i odskrinula ih.Nicholas je stajao pored prozora i gledao u prazno.Oci su mu bile crvene i tresao se."Hvala ti."rekao je.Nisam nista shvaćala,ali nije mi dugo trebalo da skopčam."Znači vidio si sve?"pitala sam ga dok sam zatvarala vrata i naslanjala se na njih.Spustila sam glavu."Recimo.Koliko toga sam trebao vidjeti?"Stisla sam zube i procijedila."Onda si i vidio da je to bilo na sekundu i da sam ga odmah odgurnula od sebe."Pogledao je u meni.Nije izgledalo kao da mi vjeruje.Sjeo je na krevet i stavio ruke na koljena,grčeći se.Sjela sam do njega i uzela njegovu ruku u svoju.Na srecu,nije mi je istrgnuo."Žao mi je .."prosaputala sam."Znaš šta si mi znacio.I mislim da ces uvijek imati neko posebno mjesto u mom srcu,ma sta uradio."Obrisala sam suze sa ociju i nagnula se prema njemu da ga pogledam u oci."Nadam se da ces me razumijeti.Ti znas sto mislim o tebi.To nikada necu zanijekati.Hvala ti na svemu"rekla sam i spojila svoje usne na njegove po zadnji put.Znala sam da cemo ostati najbolji prijatelji i da cemo uvijek imati oslonac jedno na drugo.Ustala sam sa kreveta i krenula prema izlazu.Nesto je promrmljao kad sam vec dotakla vrata,ali nisam se htjela okrecati,jer sam jasno cula sta je rekao.Suze su mi krenule niz lice,ali ja sam se nasmijesila.Krenula sam dalje..
Iduceg trenutka ponovo sam jurila hodnicima,ponovo trazeci smisao zivota.Nisam znala bi li plesala od radosti ili bih plakala.Vraćala sam se prema Ravenclawskoj drustvenoj prostoriji,koja se nalazila u kulama.U trku sam srela neke profesore,pa sam malo usporila da ne bih dobila opomenu ili slicno,ali cim bi nestali sa vidika,pojurila sam sto sam brze mogla.Umal' sam srusila profesora napitaka koji je nosio neke "dragocjene" napitke i slomila se kad mi je Peeves postavio nevidljivo uže kod ulaznih vrata.Nakon umal' nezgoda,dosla sam do drustvene prostorije.Nisam tocno znala gdje je Steffanova soba,a jos manje je li on tamo.Pocela sam traziti imena po vratima,posto je na svakima bio natpis tko u njoj boravi.Kad sam dosla do kraja hodnika,vidjela sam njegovo ime urezano u vrata sa jos nekim,meni nepoznatim.Udahnula sam i pokucala na vrata.Posto mi nitko nije odgovorao,odlucila sam sama uci.Polako sam ih odskrinula i na trenutak sam mislila da nema nitko,ali sam spazila da je netko u kupaonici.Nisam ga htjela ometati,pa sam sjela na dasku od prozora.Nisam znala koliko je vremena proslo,ali sam primjetila kako je netko usao u sobu.Steff je nepomicno stajao i gledao u mene.Polako sam sisla s daske i nakrivila glavu.Nismo nista rekli.Znali smo dobro sta smo mislili,tako da tu rijeci nisu bile potrebne.Nisam bila sigurna da li je znao sta sam odlucila,pa sam se odlucila na siguran potez.Potrcala sam prema njemu i bacila mu se u narucje.Poljubila sam ga,dok me on podigao s poda i drzao.Nisam se htjela razdvojit od njega,jer sam tek tada shvatila sto zelim,sto sam zeljela.Od prvog trenutka kada sam ga vidjela u Hogwarts Expressu,pa do dana danasnjeg i nadalje.Napokon sam se odvojila od njega i pogledala ga u oci.Smijala sam se kao dijete i voljela ga kao dijete.Srce mi je igralo,a na citav svijet sam zaboravila.Nisam bas htjela da mu pokazem odmah tu silnu ljubav,pa sam se izmigoljila iz njegovog stiska i mahnula mu smijeseci se.Projurila sam kroz vrata i otisla do svoje sobe kako bi uzela kupaći kostim.Zatim sam odjurila prema kupaonicama za prefekte.Iako sam znala da nama ucenicima nije bio dozvoljen pristup,slucajno sam znala neke prefekte koji su mi dopustili ulazak.Svukla sam odjecu i zaronila u bazen.Htjela sam zauvijek ostati ovdje.Utopljena u vlastitim snovima..

Naslov: Re: No Line On Horizot .. Pet Jun 11 2010, 18:48

10.dio_No Line On Horizont

*"Prestani.." grcala sam se od smijeha. Steff i ja ležali smo na krevetu, a on me golicao. Kao da je znao da mi je to najslabija točka. Suze su mi navrle na oči, i umal' sam umrla od smijeha, pa je prestao, napokon. Legao me na sebe, pa smo tako zagrljeni se smijali jedno drugome. Prošlo je mjesec dana otkako smo prohodali. U tih mjesec dana svašta se izdešavalo, a i nismo imali puno vremena da bi ga provodili zajedno. Pa da počnem po redu šta se izdešaavalo. Nakon mog i Nicholasovog prekida, škola je završila, ali imali smo nekih obaveza. Ja i Gloomy smo proglašeni učenicima godine, pa smo i uživali u toj povlastici i oslobodjeni smo od ispita. Ali ubrzo nakon toga, došla nam je obavijest. Neki od nas će biti primljeni u Haunted House kod nekih vampirina. Sve što je trebalo da napišemo svoje ime i prezime. Nije trebalo dugo da ja skontam da svakako idem. Pošto je Steffan sjedio kraj mene, samo se nasmiješio kad je vidio moj izraz lica, a ja sam pogledala prema Gloomyu. Nisam uopšte znala da se ovo i prije održavalo. "Ja sam bio drugi prošli put, a sad ne znam da li da se opet prijavim." šapnuo mi je Steff. Dozvala sam malo papira i pero, naškrabala svoje i Steffyevo ime te brže bolje odnijela do profesorskog stola i ubacila u malu kutijicu papiriće. Bila sam prva koja sam to uradila, pa na moju reakciju pola se dvorane počelo dizati. Steffan se ismijao do suza na tu reakciju. Točnije, umalo se udušio sa svojim pahuljicama. Ti dana smo čekali tko je primljen u HH, jer smo čuli da pobjednik dobiva i nekakvu nagradu i to znači da je obožavam od strane "publike" i ostalih ukućana. Popis ukućana koji su mogli da pakuju stvari bilo je izloženo u svakom domu i na vrhu Velike Dvorane. Bilo nas je 13, a popis se odnosio na:

Petar McLaggen
Angelina Carrow
Lujka Lestrange
Marko Lestrange
Gloomy Hilton
Steffan Ravenclaw
Nicholas Lestrange
Ivanna Temari Lovegood
Salazar Lestrange
Igor McLaggen
Michael Flamel
Mimmy Lovegood
Jane C. Mayflower

Umalo sam vrisnula od sreće, pogotovo jer sam bila na spisku sa svim najdražima. Steffan me podigao od sreće, a ja sam se smijala kao luda. Svi smo otrčali u svoje sobe da se spremimo. Već smo tu noć krenuli negdje u nepoznato. Bili smo u kući Grofa i Grofice skoro mjesec dana i svima je nedostajao Hogwarts. Tople sobe, ugodni kreveti, silna hrana i sve ono čarobno. Jedno po jedno, ispadali su iz kuće, a finalno troje činilo smo ja, Steffan i Gloomy. Bila sam tužna, jer je kuća bia prazna, i bilo je strašno dosadno, i htjela sam što prije sve vidjeti. Naravno najviše me pogadjalo što smo i mi sami nekad morali odlučivati o tome, a poneki su se čak opasno naljutili na mene zbog odluka, čak i razočarali. Jelo me je to i nekoliko sam puta htjela napustiti kuću samovoljno. Negdje u sredini je svratila i Jessica kao extra ukućan, a Lauren nam je svratila kao gost. Na kraju sve se svodila na nas troje. Iskreno, nije me bilo briga tko će pobijediti. Čak sam ciljala da će to biti Steffan, jer je prošli puta bio 2. A tek kasnije, kad sam pobijedila, shvatila sam da je Amy, prošli puta pobijedila, odnosno ženska. Bila sam jako sretna, ali i razočarana jer sam doslovce izgubila neke prijatelje. Nakon skoro mjesec dana uživanja u izgladnjelosti, paučini i blamiranju, vratili smo se u naš Hogwarts. Gdje smo se još više iznenadili. Promjene su bile u toku. Ravnatelj nam je otišao, pa je netko drugi preuzeo dužnost. Neke reforme su se uvele, pa smo se vratili svojim kućama dok su oni to sredjivali. Nekoliko puta sam onda svratila do Steffana i shvatila da on ima ogromnu kuću, i da živi blizu mene. Bilo nam je super tih nekoliko dana, ja sam upoznala pobliže o njegovoj obitelji, on je znao svratiti do mene, i saznati o mojoj obitelji. Skontali smo da imamo sličnog pretka, ali da nismo nikako u rodu. Laknulo nam je. Znala sam otići i do Gloomya i Amy. Bilo mi je izuzetno super i uglavnom sam se kući vraćala mokra od silnog prskanja po ovim vrućinama. Zaboravila sam reći kako sam se pravo sprijateljila sa Ivannom u HH, pa smo postale super frendice. Slala sam joj sovu svaki drugi dan, jer je ona praktički na drugoj strani svijeta živjela. No ostale smo u kontaktu. Opet, sve što je lijepo kratko traje. Uskoro smo se Hogwarts Expressom vratili u naš drugi dom, sada već preuredjen. Hogwarts je bio prelijep pod tamnoplavim nebom, obasjanim sa zvjezdama, Svaki put sam se ponovo i ponovo oduševljavala kad bih ovakav prizor vidjela. Ušli smo u dvoranu i čekali novo razvrstavanje. Dobili smo nove Rvaenclawovce. Oni su se naravno oduševili svojim domom. Kao svake godine, bili mo mrtvi umorni, pa smo otišli u svoje stare spavaonice.
Tako sam se prisjećala prošlih dana dok je Steffan gledao u mene. Zelena boja više i nije često prevladavala u mene, više su mi oči bile boje meda. On ih je naprosto obožavao, pa je bilo trenutaka kad bi mi dugooo gledao u oči. Ne kaže se džaba: "Oči su ogledalo duše.. "

Naslov: Re: No Line On Horizot .. Ned Jun 13 2010, 21:22

11.dio_No Line On Horizont

*Tih dana nisam skidala osmijeh sa lica. Imala sam i razloga. Dan kada smo ponovo došli u naš drugi dom, svi smo se pokupili u svoje spavaonice. Ponovo sam bila sa svojim najdražim curama u sobi. Kada smo ušli u svoje odaje, na svakom krevetu je bilo malo plavo pismo sa crvenim pečetom. Sve smo se u čudu pogledale i potrčale prema krevetu. U svakoj omotnici je bio sličan sadržaj. Pošto smo bile druga godina, netko od nas može dobiti priliku da pomaže profesorima pri radu. Vrisnula sam kad sam vidjela da ću pomagati pri časovima BOMSa. Jess je dobila Astronomiju, Ivanna Letenje, a Amy Preobrazbu. Baš ono što smo najviše voljele. I tako nam je počelo. Dalje smo uživale u zadnjim danima praznika, kupale se u jezeru i privlačile poglede momaka. Danas sam sama otišla sama s Ivannom na jezero i prskale smo se čitav dan. Taman kad sam mislila da Steffana danas neću vidjeti, podigao me je dok sam se sunčala na travi i bacio se u jezero zajedno sa mnom. Sve je to bilo krasno da se ja nisam zagrcnula i opekla od meduzu. Jadnog Steffa je pekla savjest što sam po ko zna koji put išla u bolničko krilo, pa mi se čitavim putem izvinjavao dok me je nosio, onako mokru. Ali sve je bilo ok, pa sam odmah zatim otišla u Steffovu spavaonicu. Rekao je da navratim, ako mi bude dosadno i zato jer nam je mjesec dana veze. Naravno da sam otišla, jer ga nisam vidjala ovih dana, a i zbog proslave ovih prekrasnih mjesec dana. Kad sam ušla, čitava mu je soba mirisala na orhideje, a on je sjedio sa gitarom u podnožju kreveta na uredno složenim jastucima. Uvijek kad bi me vidio, oči su mu zasjale od sreće, a meni su gorile kad bih ga vidjela. Bacila sam se na jastuke, i poljubila ga u obraz. Napravio je facu i proizveo zvukove kao da mu otkazuje srce i oborio glavu. "Biiiiiip" govorio je. Nasmijala sam se i rekla "Steffan mrtav?" Samo je kimnuo glavom i ostao u istom položaju. Opet sam ga poljubila u obraz, a on je odmahnuo glavom.Poljubila sam ga bliže usnama, ali opet je odmahnuo glavom. Zatim sam ga poljubila u usta, a on je podigao glavu i ciknuo. Počela sam se smijati, a on me uhvatio oko struka i nježno poljubio. Legla sam mu na noge, a on je uzeo gitaru i počeo svirati. Udarila sam ga jednim jastukom, jer je počeo pjevati: "Goodbye my lover. Goodbye my friend. You have been the one. You have been the one for me." Jauknuo je. Nisam htjela da prestane pjevati, jer je imao jako dobar glas, ali nisam htjela da mi pjeva tako što. Zato je počeo pjevati pjesmu koja će mi ostati zauvijek u sjećanju, kao naša himna. "You're beautiful. You're beautiful it's true. And I don't know what to do." Sva sam se bila rastopila. Pustila sam koju suzu, koju je on "pokupio". Prije nisam ni zamišljala da ću ovdje biti s najboljim prijateljem, najdražim momkom. Srce mi je bilo k'o Titanik i bojala sam se da ću se svakog trena probuditi. Kako sam bila na izmaku snaga, počele su mi se oči sklapati, a on je počeo da jeva još jednu stvar, zbog čega sam bila sigurna da nas ništa neće rastaviti. "Zaspao bih sada ja, na tvojim rukama, budio se ne bih nikada .." Na tom sam dijelu utonula u san. Ujutro sam se probudila u svojoj spavaonici, a Amy je jedina sa mnom bila u spavaonici. Pošto sam se ustala i nju sam probudila. "Eeee ludajo jedna, ti nisi ni svjesna kako si hrkala" rekla mi je i nasmijala se. Odalamila sam je jastukom. "Kad sam se vratila ?" pitala sam. "Aa Steff te je donio oko 2-3 ne znam. Znam samo da me je probudio i da sam mu psovala nešto, jer me je probudio. Zato sam spavala ovoliko." nasmijala se i ustala se i protegnula. "Uuu vidi koliko je sati. Moram se naći sa Salazarom oko 12."rekla je i zabljesnula. Nabrzinu smo se spremile i sišle na "doručak", ustvari već je i ručak počeo. Sjedila sam na stolcu i tražila pogledom Steffana. Ugledala sam Tijanu i mahnula joj. Pošto je nisam dugo vidjela, dotrčala je do mene i sjela. "Šta ima, Janey ?" osmjehnula se. "Ma evo dosadno, gledam gdje je Steffan." "Oh mislim da na jezeeru lovi divovsku lignju sa Nicholasom. Svakako provjeri. Uff moram da idem, dogovorila sam se s Lujkom. Pokušat ćemo magijom da udebljamo neke sove u sovinjaku." Nasmiješila mi se. Uvijek sam se čudila njenim i Lujkinim ludim idejama. "E pa pozdravi mi Lujku i pitaj je kad ćemo preuredjivati učionicu Čini" rekla sam i mahnula joj. Pošto je otrčala iz dvorane, i ja sam se polako ustala i krenula vani. Još su vladali vrući dani, pa je malo tko nosio pelerine. Više sam uživala u kratkim šorcevima i topićima. Tamo kraj jezera ugledala sam Steffana i Nicholasa. Izgledalo je kao da se nešto prepiru, ali sam skontala da bacaju čarolije jedan na drugoga. Valjda su opet se spremali za neko takmičenje ili šta već. Prišla sam im bliže, a Steff kad me me je vidio, nasmiješio se od uha do uha, pa ga je Nicholas pogodio nekom čarolijom, tako da je ovaj pao na ledja i jauknuo. Dotrčala sam do njega i sagela se. "Jesi dobro?" upitala sam. "Umalo, mislim da tu čaroliju nije smio upotrijebiti." rekao je i slabašno se osmjehnuo, ali me uhvatio za struk i legla sam na njega. Strastveno me poljubio, a ja sam znala šta radi, pa sam se odmakla od njega, iako nisam to naglo uradila, da se ne bi uvrijedio. Pogledala sam prema Nicholasu, a on je zurio u nas. Nisam mogla vidjeti nna njemu, šta zapravo osjeća, ali se lagano osmjehnuo kao da ga nije briga. Upravo mi se desila neka čudna fatamorgana, kada sam prije dva mjeseca, poljubila njega, a Steffan mi se sa druge strane smiješio. Da sam znala tada da će ovako biti, nikada ne bih na taj način povrijedila Nicholasa. Mahnuo nam je i uputio se prema zamku. Pogledala sam Steffana u oči. "Šta je bilo ?" upitao me, jer mi je vidio n licu da me nešto muči. "Ništa, sve je apsolutno savršeno." nasmiješila sam se. Sve više sam se ponašala kao da ne znam šta se desilo u prošlosti. Živjela sam za sutra ..

Naslov: Re: No Line On Horizot .. Pon Jun 28 2010, 15:38

12.dio_No Line On Horizont

~ 7 godina poslije ~

* "Gospodjice Mayflower, treba vas netko na 5.spratu, ima neke komplikacije sa zvijerima." rekao je Brad stojeći na vratima moje kancelarije."Ok, eto me za minutu, samo da sredim neke papire." rekla sam i kad je zatvorio vrata odahnula sam. Mjesto Ministrice Magije i šefice odjeljenja za kontrolu magijski bića nije bio lak posao. Barem sam imala ispomoć. Pogledala sam na policu s knjigama i vidjela prazne bočice pored njih. Malko sam se zamislila i izvadila štapić iz pelerine. "Accio bočica" tiho sam rekla i jedna bočica je dolelujala do mene. Buljila sam u nju neko vrijeme i vrtila je po rukama. Napokon, prislonila sam štapić na sljepoočnicu i u sebi izgovorila čaroliju, te blago odmaknula štapić od sebe. Iz mene kao da je izlazila tanka srebrna nit. Zamotala sam je štapićem u ubacila u bočicu. Gledala sam u svoje sito sjećanja na mlade dane. Nisam vjerovala da sam završila školu kao jedna od najboljih, zaposlila se u Ministarstvu i na kraju dobila mjesto Ministrice. Prije toga sam bila jedan od najboljih aurora, a ko kaže da sada nisam. Sa svoje 24 godine sam dospjela na veliko mjesto zaa kratko vrijeme. Na stolu su bila pisma nekih mojih starih prijatelja, s kojim sam uvijek bila u kontaktu. Gloomy, Amy, Ivanna, Nicholas Ravenclaw, Lauren i još pojedini su dobili mjesto profesora na Hogwartsu. Bilo mi je tako drago zbog njih. Osobito jer su se neki vjenčali. Amy je nakon duže veze sa Salazarom uplovila u bračne vode. Svaki mi tjedan pošalje pismo, a uvijek mi naslovi ga "Za desnu Sasi". Uvijek mi suze na oči idu kad čitam pismo. Ivannu nikad nisam ni pitala za njeno ljubavno stanje. Možda je ipak našla nekoga. Nakon mnogo prekida s Nicholasom Ravenclawom, Lauren je ponovo sretna. Neki dan sam dobila pozivnicu za vjenčanje, pa se nadam da će zauvijek ostati zajedno. Taman kad sam utonula u svoja razmišljanja, netko je uletio u moju kancelariju i opasno me trznuo. "Sorry Jane, nisam te htio prepasti" rekao je Nicholas držeći hrpu papira. "Sve ok, nešto ti trebam ?" upitala sam i ustala sa svoje stolice, popravljajući si pelerinu. "Samo trebaš da nešto potpišeš i trebao sam te upitati nešto." Zamahnula sam štapićem i papiri iz ruke su mu poletjeli prema mom stolu. Uperila sam štapić prema samopisajućem peru, te je počeo da škraba moj potpis po papirima. "Reci šta trebaš." osmjehnula sam se. "Umm, uzeo bih 2 tjedna slobodno, ako nije problem." Rekavši to, pocrvenio je i izvadio bež kovertu iz džepa pelerine. "Izvoli, nadam se da će ti biti jasnije." Bacio je prema meni, pa sam je u zraku uhvatila i otvorila. Pozvana sam bila na vjenčanje Nicholasa Lestrangea i Belle Cullen. Osmijehnula sam se. Bilo mi je zaista drago zbog njega, jer je napokon krenuo naprijed. Nisam znala koliko je patio za mnom, ali sada sam znala da je napokon svoj. Bellu sam znala otprije. Bile smo jako dobre prijateljice. "Čestitam!" rekla sam i pošla prema njemu da ga zagrlim. "Hvala." Rekao je dušeći se u mom zagrljaju. "Naravno da možeš dobiti slobodno, Mark će te zamijeniti." rekla sam oduševljenim glasom. "Ok, hvala ti najljepša,ako ti šta treba, pošalji mi po sovi. Mislim da će me tvoj Jasper uspijeti naći gdje god bio." Pogledao je na vrh ormara, gdje je spavao moj snježnobijeli sovac Jasper. "Samo ti idi, nemaš problema." rekla sam. Mahnuo mi je i izletio kroz vrata. Pogledala sam na sat. Imala sam još obići 5.kat. Skroz sam smetnula da mi je Brad rekao da me netko traži.
Apartirala sam se blizu svoje kuće, skinula pelerinu sa sebe i obukla bezjačku odjeću. Pogledala sam na ruku. Još uvijek su se nazirali mali plikovi, kako me mladunac Kineskog metorca opekao. Psovala sam čitavim putem do kancelarije da odem po stvari. Kako su ljudi nepažljivi samo. Obukla sam jeans,tregeraču i starke. Kosu sam svezala, a pelerinu i štapić sam spremila u školsku torbu koju sam proširila iznutra. Moji dražesni susjedi su mislili da idem na prirodno matematički fakultet, pa sam morala i izgledati tako. Prošla sam pored neke mračne ulice u kojoj su se skupljali propaliteti. Ništa čudno. Živjela sam u najopasnijem getu, a opet nisam se ničega bojala. Mnogi su se pitali zašto, a samo sam ja i pojedinci znala pravi odgovor. Nakon završetka škole, odlučila sam se preseliti iz kuće, ne baš daleko, ali da imam neki svoj mir. Otključala sam vrata i ušla u hol. Složila sam facu kad sam skontala da mi kuća miriše na orhideje, moje omiljene cvjetove. Izvadila sam štapić, iako sam znala da ovdje sigurno neće biti ozljedjenih, osim možda pokojih modrica na meni od ljubavnih ugriza. Nasmijala sam se toj pomisli. Polako sam išla kroz hodnik oprezno provirujući u dnevni boravak. Čula sam nekakvo režanje i pitala sam se da li je donio kući možda nekog šnjofavca ili neku divlju zvjer. Provirila sam i tiho rekla *prrrrrr*. Čula sam kikot iznad sebe i brže bolje pogledala na plafon, kad se bacio na mene. Zaklopila sam oči, ali umjesto da padne po meni, podigao me i držeći me u rukama odnio u spavaću sobu i bacio me na krevet. Otvorila sam oči i uzela jastuk te ga pogodila. "Jany, ne igraš fer" nasmijao se hvatajući jastuk. Bacio ga je na mene. Počela sam se smijati i legla sam. Bacio se na krevet i dohvatio štapić sa komode i zamahnuo njime. Negdje u blizini počela je svirati muzika. Poznati taktovi su svirali, a meni su suze na oči krenuli. "Steffy, koji je danas dan ?" pitala sam ga, iako sam znala već da zna odgovor. "7 godina moja Jany." tiho je rekao i nasmiješio se. Obožavala sam njegov osmijeh. Nisam očekivala da će se sjetiti, ali evo jeste. "You're beautiful, you're beautiful, it's true .." počeo je da pjeva istu pjesmu kao prije 7 godina. Bacila sam se na njega i poljubila, i počela ga škakljati. Počeo se smijati i uzeo me oko struka, i lagano bacio u stranu. Popeo se na noge i uzeo me ponovo u ruke. Više mu je to postala navika da me nosa po kući, jer sam bila dosta lagana, a on je bio jake gradje i dosta visok. "Prvo moja Ministrica mora da proba nešto ukusno što sam spremio. Nadam se da si gladna, jer ima mnogo toga." Rekao je dok smo išli do kuhinje. Sjeo me na pult kuhinje i rekao mi da mirujem. Donio je par tanjura sa različitim jelima. Isprobala sam svako i bilo je prilično dobro. Točnije rečeno, on me je hranio. Zbog nečega u hrani sam se počela dušiti, pa je on hitno intervenirao. Slučajno je ubacio oraha u desert. Kasnije sam se tome smijala, jer je čarolijom uklonio nepoželjne posljedice na mom tijelu od oraha. "Lijepa kao uvijek" rekao je kad je uklonio sve. Pocrvenila sam malo i poljubila ga nježno. "Volim te kao i prije 7 godina, ako ne i više" rekla sam tiho, dok su mi usne od njegovih bile samo nekoliko centimetara odmaknute. "Nemoj da lažeš" nasmijao se. "Znaš da ja tebe volim više nego ti mene. Do neba, pa natrag." Blago sam ga udarila u nogu i namignula. Strasno me poljubio i uzeo u naručje. "Beba sada mora da spava." rekao je i ponovo me nosio u spavaću sobu. Pošto sam se presvukla, uvukla sam se u posteljinu i okrenula se na bok, gledajući ga u oči. "Laku noć" rekla sam i nasmijala se. Zagrlio me je i poljubio u vrat. Zaspala sam proživljavajući još jedan prelijep dan sa svojom jedinom i vječnom ljubavi. Steffanom Ravenclawom.

Naslov: Re: No Line On Horizot .. Čet Jul 29 2010, 17:09

13.dio_No Line On Horizont

* Izašla sam iz kuće veselo gledajući prsten na svojoj ruci. "Buduća gospodja Ravenclaw" pjevušila sam ispod glasa. Išla sam na posao. Steff je ranije otišao, jer mu je smjena ranije počinjala. Koje sam sreće bila, poprskao me je neki ludi vozač, jureći svojim novim autom. Psovala sam u sebi i izvadila štapić da čarolijama uklonim vodu i prljaštinu sa sebe. Pošto sam došla u ured, bacila sam stvari i počela veselo skakutati. Ako prethodni dan nije bio najbolji u mom životu, ne znam onda koji jeste. Nijedan drugi se nije mogao usporediti sa jučerašnjim. Baš kad sam ponovo razmišljala o njemu, uletio je u ured, nabrzinu me poljubio i baio na stol neke papire. "Imam puno posla, ali ranije će me pustiti kući. Nadam se da ću prije tebe doći." rekao je i namignuo, ali imao je čudan izraz lica. Kada je izašao, zovnula sam Gloomya i Amy. Dvoje mojih najboljih prijatelja. "Aaaaa nemoj srat !!!" vikao je Gloomy. Mogla sam se okladiti da je se prestao šminkati, jer je još bilo jutro kad sam ga zovnula, od uzbudjenja. "Aj kerida, dolazim do tebe večeras." još uvijek je vikao. "Može super, samo naleti." rekla sam uzbudjenim glasom i dok sam poklapala slušalicu još uvijek sam mogla čuti njegov uzbudjeni piskutavi glas. Ostatak dan mi je izvrsno prošao. Nisam pamtila kada sam bila ovako uzbudjena i sretna. Čak sam u glavi radila planove oko vjenčanja. Vraćajući se kući, kupila sam u bezjačkoj cvjećari njihovog cvijeća da malo mi živne dom. Naravno, kupila sam orhideju, moj omiljeni cvijet. Stala sam pred ulaznim vratima i duboko udahnula sa smiješkom na licu. Gurnula sam ključ u bravu i okrenula ga. Kad sam ušla, bio je mrak, što me je malo začudilo. Spustila sam ruksak i duks objesila na vješalicu. Ušla sam u kuhinju i upalila svjetlo. Nije bilo nikoga, a kuća je bila i prečista. Tada sam se već malo zabrinula. Pažnju mi je privukla mala koverta na pultu kuhinje. Pogledala sam je iskosa. Nitko mi nije u ova doba slao poruke. Bacila sam ključeve na stol i pošla prema pultu. Sjela sam na njega i dohvatila pisamce. Razrogačila sam oči kad sam vidjela da je bilo naslovljeno na "Gospodjicu Jane Iris Corinne Gabrielle Julie Mayflower". Nitko mi nikada nije nešto ovako napisao. Sa mojih svih 5 imena. Nisam bila sigurna da ih je itko znao u potpunosti. Osim .. Otvorila sam sam ga brže bolje drhtavim rukama. Nakon što sam ga pročitala jednom, dva puta, tri, četiri ... i tako u beskraj. Suze su mi počele teći niz lice tako da sam s njima mogla napuniti i jezero. Sišla sam sa pulta, tako da mogu sjesti na pod. Obgrlila sam rukama koljena i tresla se ko šiba na vodi. Bila sam sama. A netko mi je trebao. Srce mi se paralo na tisuću komada, i opet tako iznova. Ne znam koliko sam sjedila tu ispod pulta na ogromnom vunenom tepihu, ali sam čula da netko vrti ključ u bravi. Trznula sam se na pomisao da je to on, ali zaustavila me je bol u srcu. Nije se vraćao. Znala sam to dobro. Srce me nije izdalo, jer sam čula Gloomyev glas u daljini kako veselo pjevuši. Da sam se našla u drugoj situaciji, vjerojatno bih se nasmijala, ali ništa mi više nije dopuštalo da to učinim. Kad sam vidjela njegov lik, od srca sam se željena nasmijati, jer uvijek kad njega vidim, bude mi lakše. Mislim da me nikada nije vidio tužnu i depresivnu. Kad je i on mene ugledao, bio je zapanjen. Sigurno sam bila koma. Jedva sam se pridigla na noge kad je on pošao prema meni. Bacila sam mu se u zagrljaj ispuštajući novi val suza. Noge su me izdale, pa smo se našli na podu. "Ajoj Jane, srce, bit će sve uredu. Ne brini se. Bit će sve dobro." Nastavio mi je mrmljati u kosu uzimajući mi pismo iz oslabljelih ruku. Nije me trebao pitati šta mi je. Znao je dobro. Tresla sam se još uvijek sjedeći na podu, grleći svog najboljeg prijatelja, koji mi je uvijek bio rame za plakanje, iako to nisam nikada trebala. Sve do sada. "Oti-ti-tišaaao j-j-je" promucala sam. Ne znam kako sam smogla snage da išta kažem, ali mi je i za te dvije riječi trebalo dugo vremena. "Znam dušo, znam. Bit ćeš ti dobro. Ne boj se. Bit ćeš dobro. Imaš mene. Imaš Amy. Bit ćeš dobro." Stalno je ponavljao, a meni je bila muka od tih riječi. Nisam mogla zamisliti da mi bude dobro. Ikada više. Mozak mi se isključio, a srce je ostalo na dnu slomljeno na tisuću komada ..

14.dio_No Line On Horizont

~5 godina poslije

*Sjedila sam na kuhinjskom pultu i mahala nogama. Bilo mi je dosadno. Naježila sam se. Zar je bilo moguće da sam još uvijek osjetila njegov dodir na sebi. Nasmijala sam se sama sebi. "Budalo" prošaputala sam. "Ti to nešto meni?" Upitao me Nick ulazeći u stan i bacajući ključeve na stol. Skočila sam sa pulta i potrčala mu u zagrljaj. "Da. Volim te." Rekla sam i poljubila ga. "Gdje si ti do sada? Umrla sam čekajući te." Pobunila sam se, a on me je još jače zagrlio i poljubio me u vrat. "Problemi na poslu. Kako si mi ti?" Upitao me nježno. "Izvrsno" rekla sam i pogledala na burmu na svoj prstenjaku, a onda sam rukom prešla lančić i osjetila još jedan prsten pod rukom. Sjetivši se boli, još sam ga jače zagrlila.

~Back in the past~

"Ok. Sve je spremno. Odnijet ću ti kofer do taxia. Nadam se da je neki zgodni taxist sa svim zubima na broju." Rekla je veselo Amy i odvukla moje kofere, dok sam ja sjedila na fotelji. Oči su mi bile crvene od plakanja, jedva me je Amy natjerala da se malo dotjeram. Držala sam vaučer u ruci. "Kuba. Zvuči primamljivo. Kad ideš s nekim." Uzdahnula sam. Često sam pričala sama sa sobom. Nekako mi je godilo kad nikog ne bi bilo. Rijetko sam to prije osjećala. Samoću. Sada je stalno tu. Ustala sam se i popravila haljinu na sebi. Uzela sam torbu i ubacila potrebne preostale stvari. Izašla sam na trijem i zaključala kuću. Nadala sam se da će me Jasper naći, a sigurno hoće, kad mi bude netko pisao. Ako bude mi itko pisao. Amy se već zapriičala sa zgodnim taxistom, na što sam se morala nasmijati. "Ah. Moja Jane. Draga moja Jane." Okrenula se prema meni, a taxist je ušao u kola. "Nedostajat ćeš mi i da mi nisi prigovarala u pismu što smo te ja i Gloomy poslali na ovaj put. Razumiješ?" Rekla je i privukla me u kostoslamajući zagrljaj. Poljubila me u oba obraza. "Volim te mala. Zabavi se. I slomi srce nekom domorocu tamo, ok ?" Kimnula sam glavom, držeći je za ruku. "I skini to. Još ti je teže, vjeruj." Dodala je i pokazala prema mom vratu. Mali prsten je blještao na lančiću, ukrašavajući mi vrat. Dodirnula sam ga i stavila pod majicu. "A ja mislim da mi je lakše." Rekla sam sa smiješkom i ušla u taxi. Mahala mi je dok taxi nije skrenuo u drugu ulicu, a zadnje što sam vidjela je da vadi svoj štapić i apartira se.
Došla sam na aerodrom i vukla one svoje silne kofere. Gloomy me je natjerao da ponesem svu svoju robu, uključujuči i onu što mi je nanovo kupio. Roncala sam putem do porte. Predala sam kartu i dala kofere jednom službeniku. Sjela sam i stavila slušalice u uši, isključujući se iz vanjskog svijeta. Oko prilike sam znala kada počinje ukrcavanje na avion, pa se nisam uzrujala. Uvijek sam se i mogla apartirati u avion, ako zakasnim. Nasmijala sam se toj pomisli i shvatila sam da mi je nešto zaklonilo pogled. Otvorila sam oči. "AJME!" uzviknula sam tako da su se svi putnici okrenuli u mom smjeru. "Bešumato!" rekla sam, držeći svoj štapić pod odjećom, a zatim sam se digla i bacila mu se u zagrljaj. "Nick, otkud tebe ovdje. Nisam te vidjela 100 godina. Kako si? Kako je Bella ? Pričaj mi sve." Rekla sam i shvatila da mi se raspoloženje podiglo kad sam ga vidjela. Sjela sam i povukla njega da sjedne kraj njega. Izgledao mi je pokunjeno, a uskoro sam i znala razlog "Ja i Bella smo se rastavili. Ništa posebno. Sada sam uzeo slobodno da odem da vidim svijeta." Rekao je sa malim smiješkom. Nije izgledao prilično sretno. "Znam kako ti je. Ja sam ovdje, jer su me natjerali. Gdje ti ideš?" Upitala sam ga, i vidjela da mu pokoja riječ u mojoj rečenici nije jasna. "Kuba."Rekao je brzo i nastavio. "Kako to misliš zznam kako ti je ?"Upitao me sa sumnjičavim pogledom. Ruka mi je trznula se prema lančiću, ali sam se obuzdala. "Steff i ja .. pa gotovo je." Rekla sam i nasmiješila se. "I ja idem na Kubu. Sada znam da mi neće biti dosadno." Još uvijek me sumnjičavo gledao, što je meni dalo priliku da bolje pogledam u njegove oči. Trznula sam se, jer sam se u jednom trenutku vratila u Hogwarts. I ona vremena. A još više sam se začudila, jer je bol na trenutak nestala. Nakon 5minutne šutnje, privukao me u zagrljaj. "Žao mi je." Rekao je i poljubio me u tjeme. "Bit će sve ok." Ne znajući zašto, zaplakala sam. Suze su mi lile, a on me je milovao po kosi i šaputao. Tek sam tada shvatila da me je on najbolje razumio. Nitko kao on. Nikada. Obrisala sam suze i odmaknula sam se. "Kako si znao?" Upitala sam misleći na svoju bol. "Isto se i meni desilo. Sjećaš se?" Upitao je, a mene je nešto žiicnulo u srcu. Znala sam šta sam uradila prije mnogo, mnogo godina. Nekada mi je znalo biti krivo, ali nikada kao sada. Približila sam mu se i utisnula poljubac u usne. Nije se usprotivio, znala sam da neće. Kad smo se odmaknuli jedno od drugoga, obrisao mi je sa lica jednu suzu i opet me privukao u zagrljaj. Bol je nakon toliko vremena, utihnula.
Stajala sam na balkonu u mantilu. Noge sam hladila na pločicama, i gledala sam na predivan pejzaž Kube. Okrenula sam se. Nick je još spavao. Nekako smo uspjeli nagovoriti ljude da nam daju ipak 1 sobu. Nasmiješila sam se i sklonila pramen kose sa lica. Pogledala sam prema nebu bez oblačka i vidjela jednu crnu tačku kako se sve više i više širi. Kada se Jasper spustio do mene, vidjela sam da je na izmaku snaga. "Hej mali. Zar već nekome nedostajem?" Upitala sam ga i uzela pismo koje je nosio. Stavila sam Jaspera nad umivaonik i pustiila vodu iz slavine da se napije. Sjela sam na pod i otvorila pismo. Na njemu su pisali samo incijali moga imena, a unutar njega je stajalo:

Moralo je biti ovako. Molim te oprosti mi.

S.

Natjerala sam sebe da ne vrisnem od muke. Poderala sam papir na 100 komada i otišla do štapića kraj krevet. "Flamare!" Uperila sam u hrpu poderanih papirića. Kada se spalilo, samo sam slabašno rekla "Aguamenti!" i stroljala se na pod. Rane su opet bile otvorene. Tada sam obećala sebi da me nikada više neće takvo nešto uznemiriti. Pribrala sam se i uvukla se u krevet pored Nicholasa. Promeškoljio se u snu i prebacio ruku preko mene. Zurila sam nekoliko minuta u strop, a potom zaspala.

~Again in reality~

"Dobro si, zar ne?" Upitao me nježno dok je spremao večeru. "O da. Savršeno. Kakva ću biti kraj tebe." Veselo sam rekla. "Nešto si zamišljena." Zaključio je. "Ma, zaokpljavam se glupostima." Odmahnula sam rukom i posegnula za priborom. "Kad će ta večera više?" Gladno sam upitala. "Uskoro, mi amor, uskoro."